Zlato je 21. oktobra u 8.50 po istočnoameričkom vremenu vredelo 4.127 dolara po unci, prema podacima iz dostavljenog izveštaja. To je sedam dolara više nego u isto vreme prethodnog dana, dok je u odnosu na godinu ranije cena niža za 81 dolar.

Plemeniti metal i dalje privlači pažnju ulagača koji žele da deo imovine sačuvaju u periodima ekonomske neizvesnosti. Ipak, njegova cena može znatno da oscilira, a na konačan rezultat ulaganja utiču i troškovi kupovine, prodaje i čuvanja.

Rojters je danas izvestio da se zlato kreće blizu najnižeg nivoa u poslednjih nedelju dana, dok investitori prate rast cena nafte, inflatorne pritiske i naredne odluke američke centralne banke, piše Rojters.

Zašto investitori kupuju zlato

Zlato se tradicionalno smatra utočištem u periodima tržišnih potresa. Investitori ga kupuju kako bi rasporedili imovinu na različite vrste ulaganja i smanjili zavisnost od kretanja akcija i obveznica.

Međutim, njegova uloga u očuvanju vrednosti ne znači da cena stalno raste niti da automatski prati inflaciju. Zlato ne donosi kamatu, pa rast kamatnih stopa može da poveća privlačnost drugih ulaganja i oslabi tražnju za ovim metalom. Upravo očekivanja o budućim kamatama trenutno su među faktorima koje tržište pažljivo prati.

Zbog toga dnevni rast cene sam po sebi nije dovoljan pokazatelj budućeg prinosa.

Šta pokazuje spot cena zlata

Spot cena predstavlja tržišnu cenu zlata za neposrednu kupovinu i prodaju, uz uobičajeni rok poravnanja transakcije. Ona se menja tokom trgovanja i služi kao referenca učesnicima na tržištu.

Cena koju kupac plaća za fizičku polugu ili zlatnik može biti viša od spot cene. U nju ulaze i premija prodavca, troškovi izrade i distribucije, kao i drugi troškovi povezani sa konkretnim proizvodom.

Terminski ugovori, poznati kao fjučersi, odnose se na kupovinu ili prodaju zlata u budućnosti po unapred ugovorenim uslovima. Njihova cena zato može da bude viša ili niža od spot cene.

Razlika između kupovne i prodajne cene utiče na zaradu

Za kupca je posebno važan raspon između cene po kojoj trgovac prodaje zlato i cene po kojoj ga otkupljuje.

Kada investitor kupuje zlato, plaća prodajnu cenu trgovca. Ako želi da ga proda, dobija otkupnu cenu, koja je obično niža. Ta razlika predstavlja trošak koji treba uzeti u obzir pre ulaganja.

To praktično znači da rast tržišne cene ne mora odmah da donese zaradu. Potrebno je da povećanje vrednosti pokrije raspon između kupovine i prodaje, kao i eventualne dodatne troškove.

Uži raspon obično ukazuje na povoljnije uslove trgovanja i veću likvidnost. Sam po sebi, međutim, nije dokaz da će cena zlata rasti.

Poluge, zlatnici i fondovi kao načini ulaganja

U zlato se može ulagati kupovinom fizičkog metala ili preko finansijskih instrumenata.

Zlatne poluge prodaju se prema težini i finoći, uz podatke o proizvođaču. Kod njihove kupovine važni su poreklo, dokumentacija i uslovi kasnijeg otkupa.

Zlatnici mogu imati vrednost povezanu sa sadržajem zlata, ali pojedini primerci nose i dodatnu kolekcionarsku premiju. Zato dva proizvoda sa istom količinom zlata ne moraju imati istu prodajnu cenu.

Kod nakita kupac plaća i dizajn, izradu i trgovačku maržu. Taj deo cene ne mora da bude nadoknađen prilikom prodaje.

Fondovi kojima se trguje na berzi, poznati kao ETF fondovi, omogućavaju izloženost zlatu bez ličnog čuvanja poluga. Ipak, potrebno je proveriti u šta konkretan fond ulaže, jer fond koji drži fizičko zlato ima drugačije karakteristike od fonda koji kupuje akcije rudarskih kompanija.

Terminski ugovori predstavljaju složeniji način trgovanja, kod kojeg korišćenje finansijske poluge može da uveća i dobitke i gubitke.

Šta treba uračunati pre kupovine

Pored tržišne cene, na isplativost ulaganja utiču premije, naknade, čuvanje, osiguranje i uslovi prodaje.

Za kupce koji svoju imovinu računaju u dinarima ili evrima važan je i kurs dolara, jer se međunarodna cena zlata najčešće iskazuje u američkoj valuti.

Zlato može imati ulogu u raspodeli imovine, ali ne garantuje očuvanje uloženog iznosa u svakom trenutku. Zato su za procenu ulaganja važni i period držanja i ukupni troškovi, a ne samo cena navedena u dnevnom izveštaju.